Negdje na dnu srca, duboko u meni nešto me tjera.
Šta ti je vrijeme donijelo il’ bolje šta ti je odnijelo od kako nismo zajedno ? Al’ svejedno. Sve da se nebo otvori i padnu zvijezda grozdovi, ni jedna od njih Nataša nije naša.
Šta ti je vrijeme donijelo il’ bolje šta ti je odnijelo od kako nismo zajedno ? Al’ svejedno. Sve da se nebo otvori i padnu zvijezda grozdovi, ni jedna od njih Nataša nije naša.
Pobogu dušo, uporno ništa ne shvaćaš, kad jednom odem više se ne vraćam.
Ja nisam luzer, ja imam nas, a za svet ko te pita. Namlatim mesečno šest maraka, bude za čipovku i frtalj kile čvaraka, ološ mi veze ometa. Ali kad dođem kući tu si ti, e tu će tvrđavicu malo teže srušiti, to im je izvan dometa.
Samo mi ti budi dobro, molim te. Za ostalo ćemo lahko. Samo neka tvoja stvarnost bude svijetla, pa makar ja palila svijeće cijeli život.
Gazila bih hladan kamen, i po trnju živi plamen, samo dahom da te dotaknem.
Kamo sreće da i meni pripadne malo te sreće. Kamo sreće da te čekam sutra i opet sutra i opet sutra.
Sinoć su igrale sjene, mirisala na med tvoja soba, nešto si htio od mene u ono vrelo, gluho doba.
Što više padam to više vrijediš ti, čemu da se nadam, život mi prolazi. Nekome krila, nekome okovi, uvijek je tako bilo u ljubavi.
Jednostavno.